VIZUALNA BAJKA AKI KAURISMAKIJA

 

Teško da bismo mogli zamisliti efektnije otvaranje SFF-a od prikazivanja posljednje uspješnice kultnog finskog redatelja Akija Kaurismakija -filmom Le Havre. Bajkoviti svijet finskog velikana (koji je zaslužan za petinu finske filmske industrije) predstavio je Andre Wilms, glavni protagonist filma. Za ovu glumačku kreaciju Wilms je nagrađen i prestižnim priznanjem Europske filmske akademije.

Andre Wilms

Ovaj je francuski glumac tijekom bogate karijere ostvario uloge u više od 60 filmova, a surađivao je i s nekim od najznačajnijih filmskih stvaratelja današnjice poput Amosa Gitaia, Francoise Ozona i Claude Chabrola.

Film Le Havre je sniman u finsko-francusko-njemačkoj koprodukciji, a uloge su uz Wilmsa ostvarili i Kati Quentin, Blondin Miguel, Laika te Jean Pierre Darroussin. Ovo je drugi Kurismakijev film na francuskom jeziku nakon „La vie de Boheme“ (1992.) u kojem Wilms po drugi put tumači ulogu Marcela Marxa, lika inspiriranog Karlom Marxom.

„Ovo je raj za pušače“ kaže Wilms dok pali 14. cigaretu na već tradicionalnom druženju s filmskim kritičarima na Festivalskom trgu. Impresioniran samim programom festivala naglašava kako je nužno i dalje poticati mlade autore iz ovog dijela Europe jer, konkretno u Francuskoj, malo se toga zna o ovdašnjim kinematografima.

Nekoliko puta naglašavajući kako glumu uopće ne cijeni, istodobno prizeman ali i svjestan svojih vrijednosti, referirajući se na Robert Mitchuma i njegovu izjavu da nije teško biti glumac - Wilms jednostavno objašnjava; „Jednog dana sam vidio Lessie, pa ako to može pas napraviti - onda mogu i ja. Modeli postaju glumci, političari postaju glumci... nema više slika, cijeli svijet je postao kazalište, pozornica... To je smiješno! Proust je već nešto... ili Andrić. Glumci nisu važni, oni su tumači, interpretatori i ništa više. “

O suradnji s Kaurismakijem kaže: „Ovo je moj četvrti film s Akijem. Vrlo dobro ga poznajem i jednostavno je raditi s njim. Na setu me često zamoli da se ponašam kao gospodin, jer znate, Kaurismaki je pravi pjesnik iza kamere. Za mene je on jedan od 5 najboljih svjetskih redatelja i iskreno ga poštujem“ kaže Wilms te odaje tajnu kako je dobio ulogu: „Aki mi je rekao da imam žalosne oči i da mogu dobiti ulogu. On ne priča puno, znate on je Finac. Za njih kažu da izgovore jednu riječ na 2 sata, kada prođu dva sata izgovore još jednu. (...) No, Aki je veliki redatelj i način na koji on postavlja kadar jednostavno vas tjera da napravite ono što je zamislio. Također zahtjeva veliku preciznost, takav je on“.

Budući da je tijekom cijelog razgovora na pitanja odgovarao metaforama, usporedbama i šalama, tako je i glumačku tehniku usporedio s klasičnom glazbom; „Mozarta je nekada sviralo 30 ljudi. Danas su ljudi navikli na glasnu muziku i kada odu na Mozarta kako se nekad svirao bune se da ništa ne čuju. Danas ga naime izvodi 80 ljudi, pa je i izvedba puno brža. Jer poznato je da na svim laganim dijelovima klasične glazbe publika počne zijevati i kašljati.“

Kaurismaki u "Le Havre" otvoreno govori o problemu ilegalne imigracije u europskim zemljama  riječima da u „Sredozemnom moru ima više imigracijskih zahtjeva nego riba“. Wilms  tvrdi kako i u Francuskoj ilegalna imigracija predstavlja veliki problem i da je o tome jako teško raspravljati. Smatra da je Kaurismaki jednostavnim načinom prikazao složene probleme ilegalnih doseljenika, iskreno vjerujući da će film doprijeti do publike. Priznajući kako je bio iskreno dirnut prilikom prvog čitanja scenarija, Wilms dodaje da Kaurismakijeva ostvarenja nisu za svakoga i da zbog toga „Kaurismakijevi filmovi mogu ponekad biti spori prosječnom gledatelju“.

Ovo izuzetno filmsko ostvarenje je publika dočekala s ovacijama, a kritičari su se složili da je ovo još jedna „prelijepa vizualna bajka, komedija i drama koju je majstorskom rukom Kaurismaki upakirao u svoj čarobni svijet“.
Kao i u prethodnom opusu, jasno se prepoznaju Kaurismakijeve boje, specifičan smisao za humor, crno-bijeli likovi kao i važnost glazbe.
To je priča o čovjeku, koji nakon neuspjele karijere književnika postaje čistač cipela u malom normandijskom lučkom gradiću, te o igri sudbine koja mu na vrata šalje malodobnog imigranta iz Afrike zbog kojeg Marcel ulaže svu energiju, vrijeme, domišljatost i novac kako bi mu omogućio nastavak ilegalnog putovanja.
Ponekad irealno bolje izražava realnost. "Realizam je" kako kaže Dimitrij Karamazov, "grozna stvar". Stvarnost se možda ipak najbolje prikazuje apsurdom.